Priča o pričama

0
60

Moje cure (Bojana 5, Darija 2) najviše vole kad im pričam priče koje izmislim. Imamo serijal o "Botiju i Kotiju", dva smiješna psića koji žive u svojoj kućici - Boti veseo i razigran - uvijek gubi svoju loptu, Koti - pas koji uvijek zakopava kost za sutra - brižan i organiziran.

Imamo i priče o "Kitu Bojanu i njegovom frendu Dumboslavu". Dumboslav je kit s bradom i brkovima i najviše voli jesti bagere (ne pitajte. :))

Trenutno smo na "Koti i Boti 12", i "Kit Bojan - 14. dan). No, to vam sad neću pričati...

Pričat ću vam nešto važnije... Često ide ona "Pričaj nam priču kad si ti bio mali". I onda ja krenem s pričama koje su bombastične i šokantne. O onom kako sam za četvrti rođendan dobio krepanog miša, ili kad sam pao s drveta i ostao bez zraka, ili kad sam pao na glavu s ljestvi i na tjedan dana zaboravio tko sam. Nakon što sam mislio da sam sve priče ispričao o svojoj mladosti, shvatio sam da nisam ispričao ono najbitnije.

Počeo sam pričati kako smo stvarno živjeli kad sam ja bio mali. Pričao sam o redukcijama struje, o tome gdje mi je bio vrtić, pa da li sam se bojao ići u vrtić ili ne, koje sam prijatelje imao u vrtiću. Onda o tome što sam radio kod bake dok me je baka čuvala. Kako smo ložili peć i slagali drva. Kako smo išli u lunapark i o djedovoj "čudotorbi". Lijepa i bolna sjećanja podijelio sam s njima. Pričao sam o tome kako sam se potukao u školi - o čekaj, to im još nisam ispričao! Eto ideje! 🙂

Djeca su i te "obične i dosadne priče" popila jednako otvorenih očiju i srdaca. "Tata, ajde još jednu!"

Ono čega će se Vaše dijete sjećati su upravo te priče. Ne samo priče o Vama, već i priče o SEBI!!! I to ne samo priče koje pričate prije spavanja...

Sjećam se kad su meni roditelji pričali o tome kakav sam bio kao mali, što mi se događalo, kakve smo nepodopštine brat i ja radili. To mi je pomoglo da zapamtim detalje izdjetinjstva koje možda ne bih sam upamtio. Ali, priče koje ponavljate, upravo njih pamtite o sebi. One postaju dio Vas i Vašeg sjećanja. Ono što djeci pričate o njima kad su bili mali, djeca će zapamtiti o sebi! (da, čak i ako imaju dvije godine, nekoć su bili još manji i nešto se sigurno događalo što im valja ispričati) Zastrašujuće, zar ne? Što će djeca pamtiti iz najranijih dana ovisi jako puno o tome što s njima ponavljate kroz priče. Možete izravno utjecati na njihov razvoj, na njihovu sliku o sebi, na to kako misle o svojoj prošlosti.

Hoće li se djeca sjećati svojeg djetinjstva kao sretnog vremena u kojem će uvijek naći spokoj i izvor užitka? Ili ćete im pričati samo kad su bila zločesta ili se polomila u padu s ljuljačke, pa će se sjećati samo boli? Ovisi o Vama!

No, upravo to što ćete pričati, postati će dio njih. Postati će njihove životne priče.

PsihoTata

Prethodni članakLjuskanje boja
Sljedeći članakLagane laži (I)