S(p)retno dijete

0
100

Moja Melita ima 3 i pol godine i oduvijek je prilično spretna. Veliki dio toga je sigurno dar prirode: dobra motorika i prirođeni oprez. A dio toga se sigurno razvio jer smo ju muž i ja puno puštali da eksperimentira. Penjala se koliko je htjela, jurila, padala. Kada je prohodavala rukom bi pokrili kut stolića da se na lupi ako padne, nikada nismo za njom hodali i osiguravali ju fantomskim rukama koje mogu uhvatiti istog časa kad počne padati. Niti smo ju odmah dizali ako bi pala, nego tek kada se stvarno sama ne bi mogla dići i počela nas dozivati da joj pomognemo. Time smo poslali dvije važne poruke: Vjerujemo ti da možeš i tu smo kada nas trebaš.

Iš baba!

I tako se neki dan moja Melita zaustavila na putu kući da malo isproba velike stepenice na ulazu u gimnaziju u Križanićevoj. Tamo je naišla na jednu zanimljivu ogradu kroz koju se mogla provlačiti pa onda hodati vanjskim rubom na visini 20-30 cm. I tako se ona veselo provlači kroz ogradu i viče: Mama, vidi me, mogu se provući! kadli u taj čas nailazi neka nepoznata žena i vikne: Pazi da ne padneš! Molim??? Dragi mame i tate, ne idu li i vama na živce nepoznate babe na ulicama i parkovima koje nepozvane udjeljuju „dobronamjerne“ savjete o odgoju i skrbi za vašu djecu. Mene užasno nerviraju, smatram to nepristojnim uplitanjem i uglavnom na to odgovaram: Nemojte se vi ništa, gospođo, brinuti. I tu se obično takve gospođe zaustave. Ali ne i ova. Počela me napadati da se ne brinem za svoje dijete, da sam neodgovorna, pa se meni malo zacrnilo pred očima i svašta sam joj rekla. Bolje da ne ponavljam. Poslije mi nije baš bilo drago da sam se tako upecala u sukob.

Mi crtamo njihov svijet svojim bojama

Ovakva upadica sa strane od nekog nepoznatog sigurno ne utječe na fizičko samopouzdanje mog djeteta, više je u ovom događaju vjerojatno djelovalo kako sam ja babu nepristojno otjerala, što sigurno nije dobar roditeljski primjer nenasilnog rješavanja sukoba, ali osim preispitivanja svog postupka prema babi naišla sam na jednu još dublju istinu: Naše riječi i postupci oblikuju u velikoj mjeri što naša djeca misle i osjećaju prema sebi.

Učiti od mačaka

Ako ste ikada imali prilike gledati male mačiće od nekoliko mjeseci kako se igraju vjerojatno ste primijetili da su prilično spretni i da izvode nevjerojatne vratolomije. Jeste li ikada vidjeli mamu mačku kako zabrinuto obilazi oko njih i sprečava ih u takvoj igri. Sigurno ne! Mama mačka je puno mudrija od većine ljudskih mama po pitanju razvoja motorike svojih mladunaca. Zna da ih mora pustiti da nauče koje sve fizičke sposobnosti imaju te, još važnije, koja su im ograničenja. I to sve moraju naučiti na svojoj koži. Ovdje nikako ne želim poručiti da treba pustiti djecu da se penju na tri metra visine sa smiješkom na licu, mačke su ipak daleko spretnije. Nego više da ne budemo hiperneurotični kada naše dijete pokuša nešto izvesti i odmah graknuti: Pazi, pasti ćeš, ti to ne možeš!

AHA Ana
ana@aha-savjetovanje.hr

Prethodni članakJa sam AHA Ana
Sljedeći članakRecesijskim stopama