(Srećom) Neko to od gore vidi sve...

0
226

Vrijeme leti, prebrzo i preokrutno. Samo me još moj trbuh i strije bezobraznice podsjećaju da sam prije 10 tjedana rodila. Dijete se udomaćilo, podočnjaci se smanjili, život dubi i širi svoje korito u kojem se dani valjaju nekad sporo i besciljno, a nekada bujica prijeti da potopi ovu našu kakvu takvu rutinu.
No vratimo se mi onom što sam vam obećala prošli put da ne bi bilo „obećanje, ludom radovanje“.
Svoju prvu trudnoću sam iznijela i istisnula na hrvatski način uz pomoć svega onog što po forumima ulijeva strah neiskusnim mladim trudnicama koje dolaze u rodilišta borbene pa budu sretne ako se izbore barem za nešto od onog što su na papiriću skromno napisale
Školski, pa "visokoškolski"
Druga trudnoća je krenula školski, pa se preselila na više razine gdje su visokostručne njemačke glave iznosile svoja mišljenja i dijagnoze, srećom netko to od gore gleda sve pa se i dijagnoze povukle same kako su i došle.. no za posljedicu su učinile da sam uz preporuku za inducirani podod birala porod u sveučilišnoj bolnici koja slovi za najbolju bolnicu u Njemačkoj. One bolnice s dizajnerskim namještajem, porodom u kadi i kojekakvim modnim detaljima otpale su s popisa. Na vratima odabrane zgrade dočekao me natpis na njemačkom, engleskom, turskom i hrvatskom: Rađaonica
Mladi doktor mi objasnio sve što sam trebala znati… i ponudio mi opciju kakav želim inducirani porod. Drip, gel, tabletice.. S još svježim prvim iskustvom osjećala sam se nekako čudno imati mogućnost izbora.
Izabrala sam tabletice prostaglandina koje su zapravo namijenjene za liječenje čira na želucu, a nuspojava su kontrakcije maternice. Krenulo je nekim ritmom svako četiri sata tabletica i ctg kontrola uz napomenu da to može potrajati i dva-tri dana. S još svježim prvim iskustvom osjećala sam se nekako čudno imati vremena za porod.
Čudno je imati izbora
Smjestila se na odjel i vrijeme kratila u druženju s mojim muškarcima koji su dolazili između ctg kontola. Babice mi pred noć napomenule da će preko noći pauzirati indukciju jer ne žele da se previše umorim i da ćemo onda nastaviti ujutro odmorni. S još svježim prvim iskustvom osjećala sam se nekako čudno imati predah u porodu.
Negdje oko 23 sata prije zadnjeg kontrolnog ctg-a pred spavanje moji trudići su ubrzali… babica mi predložila da još malo šetam, da odem po stvari ili ako želim da mi da tabletu protiv bolova pa da prespavam noć. S još svježim prvim iskustvom osjećala sam se nekako čudno imati izbora u takvim pitanjima.. pa sam poslušala i njezinu preporuku i svoj instinkt i krenula po svoje stvari pa u šetnjicu po uspavanim bolničkim hodnicima.
Uspjela sam se prošetati do sobe i uzeti najosnovnije stvari, napomenu da mogu i glazbu i svijeće moj hrvatski mozak nije mogao preraditi. Hajde glazbu, ali svijeće...
Dovukla sam se natrag u rađaonicu držeći se prozora kao postaja križnog puta. Babice mi prostrle veliku strujnjaču na pod i ponudile loptu i švedske ljestve. Pokazivale mi kroz trudove kako da mi pomoću tih sprava bude lakše. S još svježim prvim iskustvom osjećala sam se nekako čudno imati potporu u tim trenucima.
Nisu mi puno uspjele pokazati. Moj predragi sinak se odlučio da je njemu dosta života naglavačke i da je vrijeme da se upoznamo.. Nudile mi nekoliko puta da pozovu dragog mog da dođe.. rekoše da nije problem i sa sinom da dođe. S još svježim prvim iskustvom osjećala sam se nekako čudno imati mogućnost biranja i to još u noćnoj smjeni.
Izgubljena u prijevodu
Nije mi palo na pamet provjeriti prije poroda kako se na njemačkom veli: tiskaj, opusti, udahni, izdahni, zadrži i sve ostale riječi koje bi mi u porodu mogle zatrebati, a kada je sve krenulo nije bilo ni vremena listati mog vjernog žuću koji je spremno čekao u torbi pokraj mene. Dogodilo mi se na trenutke da sam bila izgubljena u prijevodu, ali nitko nije pravio od toga problem. S još svježim prvim iskustvom osjećala sam se nekako čudno ne dobiti kojekakav komentar od nazočnih.
I sam porod na njemački način jako se razlikovao od poroda na hrvatski način..nisam ih morala moliti da se okrenem na bok jer sam na boku već bila, nisam morala ništa zadržavati i čekati što me čak činilo i zbunjenom, nisam morala biti žedna i nisam morala gledati i čistačicu u timu oko mene.. morala sam samo nastojati do kraja lagano udisati i izdisati što god da se oko mene događalo.
Uz ovako dug opis tog kratkog i nezaboravnog događaja koji svakoj ženi ostavi neizbrisiv trag na srcu osmijehom vas pozdravljam dok se opet prisjećam onog toplog, još neokupanog golog bića po prvi puta na mojim prsima..

Vaša dipl. kućanica
diplomiranakucanica@googlemail.com

Prethodni članakKolaž
Sljedeći članakHrvatska odiseja iz Njemačke