SURLA nije udruga za zaštitu afričkih slonova u Samoboru. Nije ni udruga roditelja s velikim surlama. SURLA je Samoborska Udruga Roditelja Za Lokalne Aktivnosti. Ovih dana udruga će napuniti dva mjeseca, već joj se priključilo stotinjak članova, njeni osnivači su članovi pet obitelji koje su povezala njihova djeca, svi su zaposleni i ukupno imaju trinaestero djece u dobi od mjesec i pol dana do dvanaest godina...
Nemaju prostorije, nemaju PR, ali imaju ogromnu želju učiniti svijet boljim mjestom za život i spremni su krenuti od svoga grada, od svoga dvorišta. Cilj Udruge je da iskustvom, znanjem i energijom doda vrijednosti u odgojno obrazovni sustav uključivanjem lokalne zajednice.
Samo pozitiva
S puno zanosa i pozitivne energije predstavili su se nedavno u Osnovnoj školi Samobor. Ovih pet obitelji posljednjih godina zbližila su njihova djeca, potaknuvši ih na druženje. A to druženje rezultiralo je nizom svakodnevnih razgovora o životnim situacijama u kojima se oni kao roditelje nalaze i snalaze. Želeći poboljšati uvjete života svoje djece, odlučili su nakon nekoliko poduzetih akcija, udružiti se i formalno, pa je tako stvorena SURLA. Namjeravaju svoje djelovanje proširiti i na sve samoborske škole i vrtiće.
Stolčići i jaja
Prije nekoliko dana akcijom Stolčići i jaja predstavili su se svojim sugrađanima. Svako dijete dobilo je poluproizvod - drveni stolac koje je samo moglo sastaviti i obojati po želi. Nema boljeg i sigurnijeg puta do dječjeg srca od puta posutog povjerenjem. Svako dijete koje je sastavilo svoj stolac dobilo je upravo to - povjerenje nekog velikog da on to može. Jedna mama je rekla: Odlična injekcija samopouzdanja za moje dijete! Bit svega bilo je druženje, veselje, razmjena ideja i stavova, upoznavanje. Svojom prvom javnom akcijom "surlaši " su itekako zadovoljni.
-Učinili ste ovaj dan danom za sjećanje i bili dijelom stvaranja prekrasnih uspomena brojnim klincima koji su danas došli doma umazani bojom i s osmijehom na licu jer su nešto stvorili! Naša je želja da je takvih uspomena u svakom srcu budućih odraslih osoba bude bezbroj! - napisali su na svom FB profilu.
Bajkoviti svijet vrtića
Iz perspektive mame troje školaraca cijela ova priča oko SURLE za mene je pozitivna. Kad ti dijete ide u vrtić živiš u bajkovitom (ne uvijek i mirisnom) svijetu pelena, igranja u parkićima, beskrajnim rođendanima sve uz malo ili malo više plakanja kod privikavanja – u početku na ostanak, na kraju na odlazak iz vrtića. I baš kad postane najljepše, kako to obično biva, kad nema više pelena i svega što uz njih ide, kad se čupanje i tuča počnu pretvarati u prava prijateljstva, kad vam ekipa s dječjih rođendana postane malo više od mama i tata iz vrtića… na kućnu adresu obično stigne plava kuverta. Nije poziv na sud, nije kazna za parkiranje, nije ni ovrha. To je poziv za školu.
Plava kuverta
Pa, dobro, ok… Nije strašno. Od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba… pomalo si mislite, al negdje u vama nešto se stegne i znate da je riječ o jednoj novoj, prilično nepoznatoj fazi života vašeg klinca. I ako mislite da će to biti njihov život, njihov razred, njihov problem i njihova stvar … odmah odustanite od ovog čitanja.
Onoga dana kad dijete krene u školu – škola ulazi u vaš dom, za vaš stol, u vaš dnevni boravak, u vaš kućni budžet, u vaše stavove, slobodno vrijeme, vrijednosti vaše obitelji. Za stolom odjednom kao da nema mjesta. Kao da je uvijek tu prisuta (a nije) jedna važna osoba čijim se mjerilom odjednom sve mjeri. Razmaknite stolove, operite prozore – ta osoba koje nema, a tu je, iskače iz svakog razgovora i u svemu je prisutna – to je učiteljica.
Škola je život i život je škola
Škola je život i život je škola. Škola je za svu djecu i sva djeca idu u školu. I to sve i ti svi – ulaze u vaš život i tiču se vas. Zašto u nekim školama u Hrvatskoj nema toalet papira ni tople vode, a druge škole imaju nastavu u jednoj smjeni i topli ručak za svako dijete?
Zašto su besplatni udžbenici za obavezno osnovnoškolsko obrazovanje privilegija nekih gradova i općina – i da apsurd bude veći – bogatijih gradova i općina? Pa, tako, ako vam dijete krene u prvi razred u Zagrebu dobit će knjige, a ako krene u Đakovu ili Osijeku – neće. Zašto neke učiteljice, neke škole i neki razredi na terenske nastave odlaze u muzeje, galerije, kazališta, a neke u Mc Donalds, Cinestar i šoping centar. Zašto se dopisi ravnatelja, Vijeća roditelja.... ignoriraju, a kada neko dijete strada u blizini škole onda svi kažu da je trebalo postaviti ležeće policajce. Što napraviti?
Odvojeni životi?
Nastaviti živjeti život odvojen od života svoga djeteta? Jesu li naša djeca stvorila takve škole i takvo društvo? Sjesti na kavu – popiti nešto duže ili nešto kraće – i povesti ozbiljan i konstruktivan razgovor s drugim roditeljima o tome kako je to sve bez veze (jer niste dobro prošli) ili kako je to sve super (jer ste dobro prošli), platiti račun i otići doma.
Roditelji okupljeni u udruzi SURLA ne misle tako. Oni žele promjene i spemni su krenuti od sebe. I zato će stranice ovog portala za njih uvijek biti otvorene.
Sretno, surlaši, vjerujem da ćete biti inspiracija mnogima!
Više info saznajte na www.surla.hr
Facebok profil https://www.facebook.com/SurlaSamobor/?ref=br_rs
Marija Mapilele marija@sretnodijete.net
