Sve ono što ne znaš o...kućanicama

0
168

Kad je moja mama pravila jednu od svojih prvih mađarica, barem prvu koje se ja sjećam, pravdala se susjedi uz kavu kako su joj kore debele, a i glazura je ispala mašala glazura, da bi susjeda na kraju kroz smijeh zaključila: „Da, takva je kakva je, a ti svima kaži: Takva mora biti, po receptu.“
Sjetim se te situacije često kad se krenem ljudima pravdati oko nečega.
Kućanice u 8. katu
Dugo nas nije bilo, a dugo toplo ljeto u Hrvatskoj začinilo je moje gostovanje u emisiji „8. kat“ na temu „Kućanice“. Bilo je raznih reakcija i analiza moga nastupa. Krenula sam objašnjavati pa sam se u jednom trenutku sjetila mamine mađarice. Vama ća samo reći da je nastup bio takav kakav je... po receptu.
A sada u nastavku sve ono što nisam, a htjela sam reći... a što ćete, recept je takav.
Biti kućanica u stranoj zemlji ima jedan nedostatak, a to je da su daleko i mama i tata i seka i baka i prijateljice i poznanici... a nova poznanstva se malo teže sklapaju, još teže se razvijaju u prijateljstva.
Istina da svaka kućanica ima uspone i padove. Što više razmišljam o tome čini mi se da je u biti lakše biti kućanica samo u slučaju da je to osobna odluka koja nije uvjetovana nemogućnošću pronalaska posla, bračnim odnosima u kojima suprug inzistira da supruga ostane doma (poznajem i takve) i koju ne ugrožava financijsko pitanje, sve su ostalo nijanse bez obzira na državu.
Omjer obaveza i zabave
Svaka žena i majka bila nezaposlena ili zaposlena ima puno posla kod kuće, samo mi se čini da je problem kod kućanica što neke obveze preuzmu na sebe (ili im budu prepuštene) s opravdanjem da su, eto, one kod kuće. Kada se naruši omjer obaveza koje kućanica ima i zabave, tj onoga što je relaksira onda dolazi do nezadovoljstva.. Moj suprug uvijek ima rješenje za sve. Ako se žalim da mi se nešto ne radi on jednostavno kaže: pa nemoj to raditi. Druga je stvar što si ja zadam previsoke ciljeve i odredim stvari koje ja želim da budu učinjene.
"Patike za po doma"
Uvijek i kod svakoga ima čini mi se monotonije i melankolije, kako na poslu,tako i kod kućanice, samo kod kućanica postoji opasnost da se teže iz toga izvuku jer se često zatvore i jesu u biti zatvorene u svoja četiri zida i nitko to ne vidi... Žena koja radi će sjesti na kavu s kolegicama za vrijeme pauze, prošetat će pokraj izloga s najnovijim kolekcijama na putu do posla i slično. Radi to i kućanica, ali ne ako ne mora 😉
Kućanica bi isto trebala ujutro se spremiti kao da ide na posao. Ja sam si kupila čak i patike za po doma. Kad ih ukućani vide na nogama znaju da radim. U papučama se odmaram 🙂 Ne bi si trebala dozvoliti da je u poderanoj i poflekanoj odjeći tako da je ni poštar ni susjeda ne mogu iznenaditi. Može i cijela kuća blistati, ako šefica sebe zapusti uzalud joj sav trud, a ona će se s vremenom osjećati sve lošije.
Sama svoja gazdarica
Najljepše u poslu kućanice bi bilo to što si sama kreira radno vrijeme. Može uzeti slobodan dan kad želi bez straha po plaću i posao. Ako je kiša vani ne mora izaći van, pa ni dijete odvesti u vrtić ako joj se ne ide. Ne mora strahovati od šefovog prijekornog pogleda u slučaju čestih bolovanja kad su nosići šmrkavi i visoke temprature i slično.
Kao što sam već rekla, a to je kod mene bio slučaj, najteži trenuci kod kućanice bi bili kad obveze prevladaju i nadvladaju ono što je opušta i čini sretnom. Ako okolina zaboravi da kućanica nije služavka i Katica za sve pa da je se nakon napornog dana i sto stvari koje je obavila (a koje se skoro ni ne vide kao velika promjena) i nakon što je i djece komada nekoliko cijeli dan presvlačila, uspavljivala, hranila i animirala ni ne pita npr. kako je i je li umorna. I kućanice trebaju nekoga za razgovor, s prijateljicama otići na kavu, otići u kupovinu samo za sebe, na frizuru i slično. Najgore po kućanice je mišljenje pojedinaca da je kućanicama lako, da one ne moraju ništa raditi, kao da ne postoje kućanski poslovi. Kuća se ne održava sama.
Ovisne o financijama, ne i odlukama supruga
Jako me smetalo za vrijeme mog školovanja što su neki upisivali majkama kućanicama zanimanje: kućanica u podacima o roditeljima. Tako se moja majka jedne godine od svih svojih zanimanja postala kućanica po zanimanju. Ja ne bih voljela da mom djetetu jednog dana piše u školi da mu je mama kućanica jer mama ima svoje zanimanje za koje je školovana.
Istina, kućanice su ovisne financijski o suprugu, mislim da je veći problem ako postanu ovisne o suprugovim odlukama i izgube pravo glasa. Nažalost, mnoge žene se nađu zarobljene u toj klopci pogotovo ako se ispostavi da "ljubavi" nema, da je supružnik zlostavljač neke vrste i slično... a nemaju osiguranu financijsku stranu da bi otišle i osamostalile se.
Džeparac za kućanice
U Njemačkoj čak postoji i zakonom određeno da kućanica ima pravo na džeparac.
Džeparac za kućanice:
Tko kao bračni partner ne radi već vodi kućanstvo ima pravo na džeparac. U pravilu džeparac mora iznositi minimun 5% neto primanja. Novac za kućanstvo se daje posebno (ako se dobro sjećam to je 33% neto primanja zaposlenog supružnika).
Dakle kod plaće od 2500 eura to je 125 eura mjesečno.
Između ostalog, što će kućanica sa svojim džeparcem činiti ne tiče se supružnika.

Eto, dragi moji sve ono što sam htjela reći o kućanicama, a što ne bi stalo u onih televizijskih devet minuta koliko god da brzo pričala.

Uz miris jeseni i pečenih kestena
osmijehom vas pozdravlja vaša
Diplomirana Kućanica

Prethodni članakDala bih sve!
Sljedeći članakBez reciklaže