Terapija igrom (play therapy) je psihoterapijski pravac utemeljen na teorijskim postavkama Virginie Axline, Carla Rogersa, Donalda Winnicota, Violet Oaklander.
Terapija igrom je nedirektivna tehnika rada tj. pristup u kojem dijete vodi (izabire što će i kako koristiti), a terapeut ga prati i posvećuje mu potpunu pažnju. Upravo ta bliskost i fokusiranost na dijete pomaže djetetu u prevladavanju teških situacija. Terapeut može povremeno i reflektirati djetetu ono što opaža da dijete radi, a sve u svrhu produbljivanja terapijskog procesa. Djetetu se unutar prostora za igranje postavljaju ograničenja jedino u svrhu sigurnosti. Takav pristup omogućava djetetu da se u potpunosti usmjeri na vlastite resurse te da pronađe nove načine ophođenja s emocijama i nove načine ponašanja.
>> Pročitajte isto: Terapija igrom pomaže djeci razvedenih roditelja
U terapiji igrom koriste se različiti mediji i tehnike poput: terapeutskog pričanja priča, kreativne vizualizacije, plesa, glazbe, pokreta, dramatizacije, gline i plastelina, crtanja i slikanja, te pijeska. Korištenjem nestrukturiranih materijala poput pijeska i minijaturnih figura ljudi, životinja, drveća itd. omogućeno je da se djetetova mašta izrazi na onaj način na koji je djetetu važno u tom trenutku. Stvaranjem životnih situacija u pijesku dijete ima mogućnost da ponovo proživi to iskustvo, da stvori novi smisao i stekne osjećaj kontrole nad svojim svijetom u kojem često odrasli djeluju tako zastrašujuće i moćno. Nema prosuđivanja, nema točnog, niti krivog. Omogućavajući takvu atmosferu gdje su granice samo vezane uz sigurnost djeteta, terapeut omogućava djetetu da se slobodno izrazi bilo verbalno, fizički ili kroz igru.
>> Pročitajte isto: Terapija igrom pomaže da dijete proradi svoje osjećaje i probleme
Vrijednost ovakvog psihoterapijskog pristupa temelji se na tome da dijete samog sebe doživi kao sposobnu, odgovornu osobu koja ima društvene odnose te ga se uči dvije temeljne istine: da nitko uistinu ne poznaje nečiji unutarnji svijet tako dobro kao što ga poznaje sama individua te da se odgovornost i sloboda izbora razvija unutar pojedinca. Dijete prvo treba naučiti poštovati sebe, iz čega proizlazi osjećaj dostojanstva, prije nego što može naučiti poštovati osobnosti, prava i razlike drugih.
Brojna istraživanja su pokazala da čak 20% djece ima poteškoća u emocionalnom razvoju i/ili u ponašanju. Kvantitativna i kvalitativna istraživanja pokazuju da je terapija igrom vrlo učinkovita u radu s mnogim klijentima. Nedavna istraživanja Organizacije terapije igrom Ujedinjenog kraljevstva (PTUK) ukazuju da je 75% djece pokazalo pozitivne promjene nakon tretmana ove vrste terapije.
Terapija igrom se koristi za:
- Emocionalne i ponašajne probleme
- Za probleme u komunikaciji/autizam (ako nije uključena mentalna retardacija)
- Ako razvoj govora nije adekvatan dobi
- Socijalnu integraciju
- Poboljšavanje odnos roditelj-dijete
Autor: Tatjana Gjurković, dipl.psiholog, certificirani terapeut igrom
