Unutarnja kampanja i sučeljavanja

0
59

Jesmo li fini i pristojni ili i mi nekada zaigramo prljavo i pokušavamo udarcima ispod pojasa poniziti protukandidata, jesmo li spremni na razna retuširanja, na vječni osmijeh, brinemo li ustvari o sebi ili o svojoj slici koju odašiljemo svijetu?
U svakodnevnim situacijama kad me kolega ili nadređeni pogleda čudno, odmah nekako počnem propitivati samu sebe radim li nešto krivo. Jer stariji i oni iznad tebe su tu da ih se pokorno sluša. Ma tko to kaže? Gdje to piše? Mala buntovnica u meni odmah je spremna na rat.
Je li uopće moguće biti svoj uz sve one prepreke, pravila, zabrane i savjete koje su nam kao klincima roditelji u najboljoj namjeri usadili misleći kako nas time pripremaju da postanemo sami voditelji svoje kampanje?
Radimo li posao koji radimo jer ga okolina opravdava odrađujući građansku dužnost, pa u slobodno vrijeme kriomice guštamo u nekom hobiju maštajući kako bi bilo divno baviti se upravo time? Svako malo Mala Ana i ja se posvađamo jer se uhvatim u situaciji da mnogim vanjskim epitetima prikrivam ono što zaista jesam, još uvijek čekajući neki bolji trenutak, neku sljedeću raspisanu priliku da napokon na neko vidljivo mjesto izbacim krilaticu koja me zaista čini posebnom...
Što to čekamo? Čega se bojimo?
Onog prividno savršenog lika i djela koje nudimo svijetu ili onoga što stoji daleko iza i ispod toga?
Imate li neki skriveni talent? Biste li pomogli vlastitom djetetu da ga otkrije i korača sretno? Čemu onda u nama toliki strah da pomognemo prvo onom djetetu u nama...
Stvorimo svoj svijet u kojem se Mi osjećamo dobro sami sa sobom! Pustimo leptiriće iz ljuštura! Izađimo na izbore i dajmo da se glasno čuje klinac ili klinceze u nama!

Puno hrabrosti na tom putu žele vam Mala i Velika Ana!

anapul5@gmail.com

Prethodni članakVeliki i mali šmrkavi
Sljedeći članakOpasni i tate pušači!?