Uvijek možeš biti kralj!

0
74

U životu uvijek možeš biti kralj ( i – ica, dakako). Otkud sad ta glupost – možda se pitate. E, pa, naučila sam. Ovaj puta od Sare.
Ove godine na opće zaprepaštenje svih dušebrižnika i pobornika teorije ”pusti dijete da se igra” krenula je u školu sa šest godina i nepuna dva mjeseca. To što je zadnja u vrsti, nikome iz našeobitelji nije nikakav problem, jer se zna da sam ja oduvijek bila zadnja, a nisam uvijek bila najmlađa.
Prodala sam joj onu foru s najboljim parfemima u malim bočicama, tako da otrov u malim bočicama nisam morala ni spominjat. Tu ću priču čuvati za pubertet, ako će trebati. A kako sada stvari stoje – vjerojatno neće.
U razredu ima jednog dječaka kojeg život do sada nije baš mazio. I premda mi o tome ne pričamo nagals, a ne priča ni učiteljica, nema bake, tete, strine i nadobudne susjede u blizini (Sarina prva prijateljica, kao što sam onomad citirala, živi na drugoj planini) od kojih bi mogla čuti “Siroto, dete, pogleć ga samo” – moja najmanja u vrsti za čas je povezala konce.
I svojim postupcima do sada dala za misliti svima nama čija su sućutnost, dušebrižnoštvo, empatija i ostale divne riječi ostale samo na riječima.
Kada su za Dan kruha u školu morali donijeti kuhinjsku krpu, pregaču i valjak za mijesti tijesto – pitala je imamo li mi možda dvije pregačice. Ni na kraj pameti mi nije padalo zašto to pita, ali sam joj našla dvije pregače. Uredno ih je složila u torbu i rekla: Znaš, ponijet ću za XY. On će sigurno zaboraviti.
Nedavno je rekla da XY ima jako malu olovku, pa će mu ona dati jednu svoju jer je tata kupio punu kutiju.

A jučer, kada su u školu zadnji dan uoči kraja Fašnika trebali doći maskirani – rekla je:
Ponijet ću ovu krunu za XY. On će sigurno zaboraviti masku. Ali uvijek može biti kralj!
(Riječ je o papirnatim krunama tvrtke Offset koje su se dijelile posjetiteljima Samoborskog fašnika).
I tako sam ja jučer, jedan sasvim običan utorak, lebdjela od sreće sa novim saznanjem da u životu zbilja uvijek možeš biti kralj (ako imaš ljude na koje se možeš osloniti).
I presretna sam da je moja mala djevojčica jedna od takvih ljudi.
I koga je sad briga tko je koji u vrsti?

Napisala Hakuna Mamama
marija@sretnodijete.net

Prethodni članakNe brini, mama, počistit ćeš ti to!
Sljedeći članakIznadprosječna