View: Post view - Djeciji biseri

  • Ja sam Mala Pukele

    Imam 26 godina, a ponekad 26 mjeseci. Ja sam Ana Pulek - Mala Pukele (tako sam svoje ime i prezime izgovarala kad sam bila mala). Jedan indeks nije mi bio dosta.

    Razmišljajući kako da vam se predstavim, krenula sam kao i većina nas s osnovnim podacima: dob, spol, zanimanje...I najednom se uhvatim kako pišem da imam 25, a ne 26 godina. I opet ona činjenica koja mi svako malo govori kako ne živim život Ane od 26 , već Male Ane koja me svakodnevno podsjeća kako nas demografski podaci nimalo ne određuju...

    No ipak, za one koji slučajno rade u Hrvatskom zavodu za statistiku nešto o meni:
    Ana Pulek, rođena jednog ljetnog dana 1983. kad je zabilježen pad investicija tadašnje države na 23,2% i nitko nije znao kako će do šećera i kave. Živim u domaćinstvu s majkom, ocem, mlađim bratom i psom.

    Posjedujem 176 cm visine, manjak ženskih atributa na pojedinim dijelovima tijela, diplomu iz ekonomije, novi indeks jer mi jedan nije bio dosta, posao u Jednom od gradskih ureda, 2 objavljene priče za djecu na ovom portalu, bivam u vezi od 15 mjeseci.

    A sad JA: uglavnom imam 26 godina, ponekad 26 mjeseci, diplomirala sam strahove, magistrirala na pitanju kako ne biti dijete prosjeka, bilježim skoro 5 godina psihoterapijskog iskustva, otkrivenu i napola realiziranu želju za pisanjem, buntovnički duh koji mi je često otežao stvari u životu, ljutnju na poredak u svemiru.
    Beskrajno lajava, nikad prerasla fazu:“ a zašto?“, tatina sam princeza, mamino malo zlo, s bratom i dalje u vječnoj borbi za monopol roditeljske ljubavi, užicarit ću pažnju kad god treba...sve u svemu, dijete sam kao i svi odrasli i ne bojim se to priznati.

    Kratke crtice iz rada na sebi i svakodnevnih iskustava koja me (m)uče, zabavljaju, rastužuju, podižu i sputavaju, podijeliti ću ovdje i s vama...
    Svi koji se žele igrati pozvani su, i neka donesu svoje igračke, ne lažimo se, svi ih imamo.

    Ana Pulek
    anapul5@gmail.com

    Autor:  
    Dob:  
    Postavila:  
    Datum:  
  • Novogodišnja

    I dok njihova stopala rastu u mojim rukama, dok držim u ruci te malene prste i sitne pete, osjećam da su svakim danom veći. Prvorođeni je i dalje na golu, a Drugorođena pleše. Oni rastu, a ja sam nostalgična.
    Ravno u kuhinju...
    Predbožićno me vrijeme uvijek dotuče. Mirisi koji me odvuku u djetinjstvo, ravno u bakinu kuhinju. Pod poklopac, plavi, lagano zahrđao i "stuljen" na rubovima. Nedostaje mi Djed Mraz. Ono vrijeme i oni ljudi koji se ne mogu vratiti.
    Na trenutke se prepuštam nostalgiji, mirisima i uspomenama, ali me svakodnevica vraća direktno u središte zbivanja gdje me čekaju Prvorođeni, Drugorođena, Bolji Polovac...i kojekakve obaveze.
    ...pa natrag u nuklearni reaktor
    Otprilike kao da radim na nuklearnom reaktoru: uvijek sam u žurbi. Nemam vremena, ali imam kurje oko. Nešto su geni, a nešto opseg mojih kućanskih obaveza i ostalih stvari u koje guram nos.
    Dotukli su me svakodnevni poslovi kućanice, dobavljačice i kuharice. Polako, ali sigurno pretvaram se u svoju baku. Vječito nas je gnjavila pitanjima:“Kaj se sutra bude jelo?“ „Deca, kaj da kuham?“, a naši su vrli odgovori uvijek bili nezainteresirani i pomalo zločesti.
    I šta bi od nas bilo da se povijest ne ponavlja, pa sam i ja počela postavljati pitanja u stilu svoje bake.
    Drugorođena na moje pitanje što da sutra kuham uvijek ima spreman odgovor (i uvijek isti!) : "Ćufte i pira!"
    Bolji Polovac, na moje pitanje ne kaže ništa i sve što skuham pojede. Takvo ponašanje može biti višeznačno:
    a) osoba nije zahtjevna
    b) osoba je svjesna ovisnosti o kuharici
    c) osoba smatra da je prehrana na koju je osuđena naprosto fenomenalna.
    A ručka niotkud (eventualno nedjeljom)
    Prvorođenog ne pitam ništa. Shvatila sam da je tako bolje, jer sam nedavno, sasvim slučajno, saznala da je u određenim krugovima ispričao sljedeće: ”Mi vam doma nikad nemamo ručka. Eventualno nedjeljom!” Tu sam već osjetila da mi raste tlak, ali priča ide dalje, pa kaže: “ Ali imamo nekad kasni ručak ili večeru.!”
    Od tada ga ne pitam ništa. Šutim, trčim u dućan i na plac, nabavljam i kupujem (dobro je to što još uvijek imam s čim plaćati), skidam recepte s interneta, listam kuharice i kuham, a u meni kipi.
    Prerasla knjige o odgoju
    I što mi drugo preostaje osim bijega u literaturu, a na tom području se još uvijek tražim. Polako prestajem s čitanjem knjiga o odgoju djece (neke sam i prerasla) i ushićena sam kad vidim da sam napravila samo 68 pogrešnih odgojnih postupaka, a 68 je još uvijek manje od 100.
    Čitam i knjige o kuhanju. Sva sreća da recepata za svakodnevno nakuhavanje ima, a recepata za to kako biti mama nema, pa otuda i moji propusti u odgoju (a djeca mi imaju-zajedno-tek 12 godina!).
    Da nam živi, živi...unutarnji glas!
    I onda mi preostaju jedino knjige o raznoraznim tajnama, magijama i moćima i tu očekujem pomoć i duhovnu obnovu. Navukla sam se i na one knjige koje vas točno upućuju na to kako slijediti i slušati unutarnji glas. Priznajem da očekujem pomoć u kuhanju od unutarnjeg glasa. Dugo mu je trebalo da počne dolaziti k meni, a eto, sad svakodnevno komuniciramo. Ponekad se posvađamo, ali mnogi će potvrditi da to kod mene nije ništa novo.
    Često mi Bolji Polovac kaže da bi se ja posvađala i s mrtvom kobilom. Pa, kad bolje razmislim, nije ni čudo što se posvađam s unutarnjim glasom, kad je tako živ.

    U svakodnevnom previranju približio se kraj još jedne godine. U novu treba ući s apsolutnom vedrinom: što u glasu, što u mislima. Dopustite unutranjem glasu da vas vodi, ali samo ako je neki veseljak!
    I kao što je potrebno pasti da biste se mogli dići, želim vam puno pogrešaka u novoj godini (i u kuhanju i u odgoju), tako da možete popravljati, ispravljati i činiti bolje.

    Napisala Draženka Robotić u širim krugovima znana kao Mama Robot

    Autor:  
    Dob:  
    Postavila:  
    Datum:  
  • Slobodni, ofarbani i dosadno sretni

    Nisam to ni primjećivala, sve dok me Žena koja prekrasno pjeva, moja kolegica i prijateljica, nije neki dan priupitala da zašto sam u zadnje vrijeme nevesela. Je li to retoričko ili kritičko pitanje, ne znam. Zapravo, možda i nisam nevesela, ali sigurno sam siva i ustajala.
    Valjda mi je zato Bolji Polovac u dvorištu napravio malo jezero, jer kad si uz vodu, odmah se živne i sve je svježije, pa i ja, a jezero je jeftinija varijanta od eventualnih tretmana za svježiji izgled.
    Izvanškolskim aktivnostima protiv sivila
    Moja djeca uopće ne primjećuju moje sivilo i neveselje jer smo im organizirali pregršt izvankućnih aktivnosti. Valjda su zato te izvankućne aktivnosti popularne, da djeca ne vide kad roditelji posive i postanu neveseli.
    Prvorođenom smo nakon neznatnog fijaska u glazbenim vodama (pristojno je udaljen sa školskog zbora, jer dok su svi pjevali on se igrao slijepog miša!), pronašli novu aktivnost - sport. Mi se držimo one stare: Mens sana in corpore sano!
    Sigurna sam da je to prvi izbor, posebno taj nogomet, a ako i ne postane veliki golman (to je izabrao kao užu specijalnost!), uvijek može na golu, dok čeka loptu, zaigrati slijepog miša i eto nas na novoj aktivnosti.

    Uz nogomet dječak se pronašao u pisanju pa za zadaću piše ovakve sastavke:
    MOJA OBITELJ.
    Moj tata je vrtlar, a ja sam najsretniji kad mi tata da da radim s "bormašinom". Sestra mi je ponekad jako dosadna, a nikada nisam vidio prirodnu boju kose svoje mame."

    Izvučeno iz konteksta ispadamo dosta problematičana obitelj - tata je vrtlar, sestra je dosadna, a mama farba kosu, pa se mali navukao na "bormašinu". Zapravo mi je drago da ide na nogomet, mislim da ćemo ga upisati na još najmanje dvije aktivnosti, da imamo
    što manje obiteljskih druženja kad smo već dosadni i ofarbani.
    I lopovi i mesožderi
    Hvala Bogu, moja Drugorođena, još ne zna pisati, ali ima razvijene domovinske osjećaje pa me često ispituje o Hrvatskoj: "Mama, jel ima u Hrvatskoj pauka?“, „ A jel ima mesoždera u Hrvatskoj?“ „Mama, jel u Hrvatskoj žive lopovi?“.
    A ja joj onako siva, nevesala i pomalo ustajala odgovaram: „ Pauka u Hrvatskoj ima, a većina lopova u Hrvatskoj su mesožderi!“.
    Vidljivo je da Drugorođena ima strah od pauka, samo ne znam gdje ih sreće? Možda po kući, jer svaki put kad je pitam kamo je stavila neku stavar, ona odgovara: „Pa, tamo gdje ti stoji paučina!“.
    Slobodni od grižnje savjesti
    I, ona je, naravno, dobila slobodnu aktivnost, samo nije slobodno izabrala nego smo ju malo potaknuli da izabere najjeftiniju, a opet, da na njoj bude slobodna. Točnije, da Bolji Polovac i ja budemo slobodni od grižnje savijesti da maloj nismo ništa pružili. Odnosno, da što manje sreće pauke i da se ne zaplete u njihovu mrežu, kad ih se već tako boji.

    Bolji Polovac i ja nemamo slobodnih aktivnosti, naše su sve aktivnosti zarobljene obaveznim razvoženjem djece na njihove aktivnosti.
    Zato ćemo godišnjicu braka proslaviti uobičajeno; ja ću od jutra očekivati da se Bolji Polovac sjeti da nam je godišnjica i kako će dan odmicati, a on ničim neće pokazivati da se sjetio, ja ću biti sve lošije volje.
    Kulminacija će biti kad me Bolji Polovac, u čudu, bude pitao da zašto sam loše volje ili kako bi rekla Žena koja prekrasno pjeva, nevesela.
    Tu dolazimo do trenutka kad je dobro da postoje slobodne aktivnosti na koje idu djeca jer ili idete po njih ili ih prevozite s jedne na drugu, pa često imate opravdanje za izbivanje iz kuće dok se napeta situacija malo ne razlabavi.
    A kod mene se nekako sve brzo razlabavi i dok Drugorođena, Bolji Polovac i Prvorođeni izbivaju iz kuće, a ja ih doma očekujem, ljutnja me prođe i shvatim da su sve te proslave raznoraznih godišnjica i zatrpavanje djece sa silnim aktivnostima isforsirane i precijenjene.

    I veselim se povratku svoje "trojke" i tome što ćemo se doma nadglasavati, uvjeravati, ljenčariti i dosađivati se, ići van i pri svakom ulasku u kuću napraviti novu fleku na zidu s blatnjavim rukama i tenkama, te što ću ja i "taj dan" kuhati i stalno nešto prigovrati, a duboko u sebi biti beskrajno sretna i zadovoljna.
    I, uzalud se trudim tražeći sreću negdje drugdje, a sreća je baš tu, kraj mene, na dohvat ruke.

    Napisala Draženka Robotić znana kao Mama Robotdrobotic@roboti.gmail.com

    Autor:  
    Dob:  
    Postavila:  
    Datum:  
  • Kako prepoznati baby blues?

    Majka može osjećati tjeskobu nakon poroda, no to ne mora značiti da boluje od postporođajne depresije. Može se raditi o postporođajnom tjeskobnom ili paničnom poremećaju
    Znakovi ovog stanja uključuju jak osjećaj tjeskobe i straha, brzo disanje, brzo kucanje srca, valove hladnoće ili vrućine, bol u prsima i vrtoglavicu. Ako imate neki od ovih simptoma odmah se javite svom liječniku
    Osim osnovnih simptoma poput tuge, depresije i gubitka energije među znakove postporođajne depresije spadaju i:
    • osjećaj razdraženosti ili nemira

    • osjećaj tuge i često plakanje

    • pomanjkanje energije

    • glavobolje, bolovi u prsima, lupanje srca, hiperventilacija

    • nemogućnost spavanja ili jaki umor ili oboje

    • gubitak apetita i mršavljenje ili prejedanje i debljanje

    • nemogućnost fokusiranja, pamćenja i donošenja odluka

    • pretjerana briga oko djeteta ili nepostojanje interesa za dijete

    • osjećaj krivnje i bezvrijednosti

    • strah od ozljeđivanja djeteta ili sebe

    • nezainteresiranost za aktivnosti, uključujući seks

    Autor:  
    Dob:  
    Postavila:  
    Datum:  
  • Prehrana određuje spol djeteta?!

    Prehrana prije trudnoće može odrediti spol potomka, pokazalo je novo istraživanje. Čini se da prehrana bogata višestruko nezasićenim masnim kiselinama jamči muške potomke
    Istraživanje na ovcama, koje je predvodio R. Michael Roberts sa Sveučilišta „Missouri“ u SAD-u, pokazalo je da su ovce hranjenje prehranom obogaćenom višestruko nezasićenim masnim kiselinama mjesec dana prije koncepcije imale znatno veću vjerojatnost da rode muške potomke.
    „Naše istraživanje isključilo je tjelesnu kondiciju, težinu ovaca, prijašnje trudnoće, vrijeme uzgoja, i moguću dominantnost kao razloge koji bi mogli utjecati na spol. Naprotiv, sastav prehrane u razdoblju prije koncepcije bio je odgovoran za taj učinak na spol potomka,“ rekao je Roberts.
    Višestruko nezasićene masne kiseline jedan su od esencijalnih sastojaka prehrane. Vjeruje se da prehrambeni omjer između omega-3 i omega-6 masnih kiselina ima važan biološki učinak, pogotovo kada su u pitanju upala, imunitet, i središnji živčani sustav.
    Proturječna promatranja
    Tim vjeruje da u životinjskim društvenim skupinama, gdje se mali broj dominantnih mužjaka pari s velikim brojem ženki, zdrave, dobro uhranjene ženke imaju veću vjerojatnost da rode muškog potomka, dok ženke koje jedu lošiju hranu imaju bolje uvjete ako rode ženske potomke.
    „Mada je to zanimljiva teorija, prijašnja su promatranja često bila proturječna, što je neke navelo da ih odbace,“ rekao je Roberts.
    „To je prvo pokusno istraživanje u kontroliranim uvjetima koje pokazuje da dodaci majčinoj prehrani, u našemu slučaju to je povećanje unosa omega-6 nezasićene masne kiseline, može povećati vjerojatnost za rođenje muškog potomka,“ dodao je.
    Istraživači vjeruju kako će spomenuto otkriće biti važno za stočnu industriju.

    autor Lovro Lamot, dr.med. za www.mojdoktor.hr

    Autor:  
    Dob:  
    Postavila:  
    Datum:  
  • Glavna mama u sastavku

    I ja sam, konačno, postala glavni lik nečijeg sastavka. Prvorođeni je, povodom Majčinog dana, napisao sljedeće: Moja mama se zove Draženka Robotić. Ona je dobra. Ima plave oči (mada iz pouzdanih izvora saznajem da su mu prijatelji iz razreda pomogli u odabiru boje očiju jer on nije siguran kakve su boje oči njegove mame! op.a.) i crvenu kosu. Ona me voli. Moja mama će sa mnom ići igrati nogomet (za tu informaciju nisam ni znala op.a )… I još ponešto…
    Majčin rođendan na Majčin dan
    Putem do kuće kažem Prvorođenom: „Hej, sad sam se sjetila pa meni je ove godine rođendan baš na Majčin dan! Ha?! Koja sam ja mama!!“.
    „Pa, nisi ti zaslužna za to, nego baka Slavica koja te rodila na taj dan!“- dočeka me odgovor. Kad bolje razmislim u pravu je. Ponukana njegovim odgovorom baš sam poželjela napisati sastavak o svojoj mami. Onih školskih sastavaka više se ne sjećam iako je tema: moja mama, vrlo zahvalna.
    Moja mama Slavica

    Moja je mama hrabra i snažna žena. Živi sama na pristojnoj i zabrinjavajućoj udaljenosti od stotinjak kilometara. Oduvijek je prezaposlena, u žurbi, a jedini trenuci kad sam ju vidjela doista opuštenu i sretnu bilo je kad bi radila oko cvijeća…
    To bi bila ona..smirena i stabilna… Meni ne uspijeva ni plastično cvijeće, pa to nisam nikad razumjela, ali sad, što sam starija, iako se s biljkama još nisam pomirila, ipak, sve više razumijem tu predanost biljkama, vrtu, cvijeću, zemlji…
    I ovce i Bolje Polovce
    Da mojoj mami ne bi bilo, nakon 65. godine života, predosadno pobrinuo se Bolji Polovac koji joj je nabavio dvadesetak/tridesetak ovci o kojima se ona brine na svojoj maloj farmi u mojem rodnom selu (iz svega što sam do sada napisala može se zaključiti da je Bolji Polovac opsjednut životinjama!).
    Sve teže hoda i znam da joj je sve teže, ali ona se ne žali i ne da se! Ima prekrasan vrt i okućnicu o čemu se sama brine i to ju veseli.
    Duhovita je i zabavna i, nerado priznajem, ali sve njezine poslovice kojima sam se rugala kad sam bila mlađa, sada ja govorim svojoj djeci ili zdušno koristim u razgovorima!
    Moja mama nije sa mnom pisala zadaće, nije sa mnom išla u kazalište ni na izložbe, odlazila u knjižnicu po moj lektire, nije dolazila na moje školske nastupe, niti je anlizirala i raspravljala sa mnom o tome kako sam se osjećala na kakvom natjecanju ili školskom kvizu.
    Zapravo nisam je prečesto vidjela ni da plače ni da se smije… Život joj je nametao svoje i ona je sve to odrađivala onako kako je najbolje znala.
    Gledamo različite "sapunice"...
    Nije me ujutro budila da ne zakasnim na nastavu (na nulti sat-povijest-u srednjoj školi), i nije mi pripremala doručak jer sam od srednje škole živjela izvan roditeljske kuće. To je vjerojatno i razlog zbog kojeg danas imamo različite interese i stvari koje nas vesele, slušamo različitu glazbu i gledamo različite „sapunice“.
    Vjerojatno nas je ta razdvojenost udaljila i meni je uvijek nedostajala bliskost s mamom kakvu su imale moje prijateljice. Kao što se sve na svijetu mijenja, tako se i to zadnjih godina promijenilo…moja je mama, nekako, meni postala najbolja prijateljica.Čini mi se da nas je zbližilo moje supružništvo i majčinstvo.
    Mama mami muke mije
    Iako se ne vidimo svaki dan, čujemo se i nekoliko puta dnvno i s ponosom naglašavam: moja mama razumije sve, baš sve o meni----moje strahove, brige, odnose s prijateljima, na poslu…moje želje, potrebe i doista joj ne trebam govoriti ništa---ona sve zna.
    Nikada me ne opterećuje svojim tegobama, probleme rješava na svoj način, i samo me izvijesti kako se što odvijalo. Ona zna po boji mojeg glasa, kakve sam volje i kakva je situacija, i nju, vrlo često, prvu tražim savjet. Oduvijek sam željela imati s njom takav odnos i mislim da nas je zbližio taj životni trenutak u kojem smo obje nekom mame.

    Biti mama, u tome nema ništa neobično, ali je neobično koliko nas majčinstvo mijenja, povezuje, ushićuje, obavezuje, ranjava, veseli, budi u nama svu silu osjećaja o kojima ranije nismo ni znali i tjera nas da razumijemo stvari o kojima ništa ne znamo.
    Zato, neka nam je majčinstvom ispunjen Majčin i svaki drugi dan!

    Napisala Mama Robot drobotic.roboti@gmail.com

    Autor:  
    Dob:  
    Postavila:  
    Datum:  
  • 5 razloga zašto... spavam sa svojom djecom

    Proljeće je stiglo.
    Situacija u mojoj maloj obitelji je stabilna. I dalje smo na drugom stupnju štednje, s malo pojačanim naglaskom na štednji vode. Dobra vijest je da se Bolji Polovac, nakon duge, hladne zime konačno počeo penjati po voćkama, ne bi li zaradio kruh naš svagdašnji. Nije baš da se proslavio u odabiru zanimanja!


    Prvorođeni pa velečasni
    Ali zato mislim da će naš Prvorođeni bolje izabrati. Već od prvog razreda, čini se, hrabro kroči u područje na kojem se najbolje snašao i već sad je izgledno da će biti velečasni. Obožava vjeronauk, zna sve molitve i zdušno moli, i tu se dijete pronašlo! Ovdje svi moji argumenti protiv vjeronauka u školi padaju u vodu!
    Što se tiče naše drage Drugorođene, ona naginje tome da bude usidjelica. Ne vjerujem da će je netko oženiti jer taj prkos, zanovijetanje i svojeglavost vode malu u samačkom smjeru. Iako ni to nije loše (zanimanje).


    Svakome svoje, ali drugačije
    Ja? Dobro sam. Hvala na pitanju! Balansiram. Diplomatiziram. Pokušavam biti sa svima u dobrim odnosima. I dramatiziram kad mi to ne uspijeva. A nemoguće je sa svim biti dobar. Bilo bi idealno da su svi ljudi isti i da postoji neka „špranca“ po kojoj bi se sa svima moglo jednako.
    A ovako, svi su nekako različiti i svatko hoće svoje, sa svakim treba drugačije.
    Dosta me to iscrpljuje. Priznajem da mi je teško održati prijateljstva, sestrinstva, susjedstva, supružništvo, kćerinstvo i sl. Teško mi se uvijek usredotočiti na ono što kod drugoga volim, a ne na ono što me smeta.
    S djecom u krevetu. I?
    U tom previranju kome trebam što reći i kako s kim razgovarati i u tom stalnom opravdavanju svojih postupaka, (što ukazuje na moj nedostatak samopoštovanja), morala sam, nakon kritiziranja o mojem spavanju s djecom u krevetu (a znam što o tome misle stručnjaci i ini profesionalci!), smisliti 5 razloga koji bi me nekako opravdali!
    Nadam se da ću i kod nekih od vas, koji ćete ovo pročitati, naići na razumijevanje.
    Dakle:
    RAZLOG PRVI: Djeca su izvrsni grijači. Barem moja. Dakle, spavajući s njima, možete dosta uštedjeti na grijanju. Spavanje s Drugorođenom u istom krevetu preporučila bih svima koje boli koljeno ili leđa jer je mala bolja od termofora.

    RAZLOG DRUGI: Djeca izvrsno masiraju leđa. Onako usput, netom prije nego usnemo, dok se valjam s njima po krevetu, zaigramo onu staru, narodnu igru "Masirajmo mamina leđa valjkom za masažu" i tu se puno dobiva jer štedite na masaži u salonima i ne posvađate se s mužem (jer ne tjerate njega da vam masira leđa). Djeca su u tome puno bolja.

    RAZLOG TREĆI: Sve tajne najbolje se otkrivaju u mraku, baš prije nego utonete u san. Tako, ako spavam s Drugorođenom saznam sve o onom kompostu od kruške koji je bi na meniju u vrtiću i koji je bljak pa Drugorođena samo glumi da ga jede.
    Prvorođeni otkrije, npr., sve o kopanju rudnika u školskom dvorištu, ali o tome se nikome ne smije ni pisnuti. To je veeelika tajna. (Strah me i pomisliti koje bih sve tajne saznala od Boljeg Polovca da s njim spavam!).

    RAZLOG ČETVRTI: Ovaj je razlog svakodnevan, običan, ljudski. Volim spavati sa svojom djecom i to me čini sretnom.

    RAZLOG PETI: Bolji Polovac, prihvaća sve razloge. Iako, možda njegovi nisu raspoređeni ovim redoslijedom, ali pouzdano znam da onakav kakav je – krajnje realan - apsolutno prihvaća sverazloge s kojima se nešto uštedi!
    I dok ja tako razvijam teoriju o odnosima, kako s kim i kome što reći da ostanem u korektnim, i općeprihvaćenim odnosima, dok maštam o tome da smo svi isti… Prvorođeni mi onako, usput, očita bukvicu.
    On igrač, ja golman


    Njegov skromni prilog, malim školskim novinarima, na temu "Tko me najbolje razumije", glasi ovako: „Mene najviše razumije moj prijatelj Filip. Njega sam upoznao na početku prvog razreda. Nikad mi se ne ruga. Ide sa mnom na znakovni jezik, pa razumije sve što pokazujem. On jako voli biti golman, a ja igrač. I to je dobro da smo različiti, a slažemo se.“
    Izgleda da ću morati prihvatiti činjenicu da ne mogu svi biti golmani, netko mora biti i igrač!

    Napisala Draženka Robotić alias Mama Robot

    Autor:  
    Dob:  
    Postavila:  
    Datum:  
  • Obračun kod M.R. (Mame Robota)

    Bližimo se kraju još jedne godine – mnogi sređuju račune, podnose završne izvještaje, pokušavaju raščistiti situaciju da bi što transparentnije ušli u novu godinu.
    I u mojoj maloj obitelji došlo je vrijeme da se odradi inventura.
    Što mi je preostalo drugo nego sazvati sjednicu.
    Iz zapisnika koji slijedi vidjet će se gdje smo, što smo i kako smo.


    ZAPISNIK
     

    sa sjednice održane nekoliko dana prije samog kraja 2011. godine. Sjednica je održana točno u podne u prostorijama obiteljske kuće.
    Prisutni:
    1. Bolji Polovac-glava kuće
    2. Prvorođeni-mlađi član
    3. Drugorođena-još mlađi član
    4. Mama Robot-domar(ica)

    DNEVNI RED:
    1. Analiza ponašanja i rada Prvorođenog u prvom obrazovnom razdoblju 1. razreda
    2. Prilagodba Drugorođene na to da je Prvorođeni prvi rođen
    3. Utjecaj recesije i cjelokupne ekonomske situacije u zemlji na našu obitelj
    4. Razno
    5. Zaključak

    Predloženi dnevni red jednoglasno je usvojen.

    Ad.1) Na kraju smo prvog obrazovnog razdoblja tekuće školske godine. Promotrivši situaciju u cijelosti zaključeno je da Prvorođeni ide s veseljem u školu, uključio se - samostalno, bez majčinog nagovora - u niz izvannastavnih aktivnosti i stekao nove prijatelje. Naučio je sva tiskana slova i tijekom ovih nekoliko mjeseci izgubio je samo beznačajan školski pribor (bojice i šiljila!). Mogao bi biti uredniji, ali nije sve u urednosti, nešto je i u genima.
    Mama Robot izražava veliko zadovoljstvo jer se Prvorođeni uključio u školski zbor i tu polaže velike nade. Uvjerena je da će Prvorođeni jednog dana biti poznati pjevač ako ne operni, a onda barem Jole!

    Ad. 2) Što se tiče 2. točke dnevnog reda, Drugorođena je prihvatila činjenicu da je Prvorođeni stariji, ali ona je, ipak,rođena prva, za što imamo dokaz - rođena je 14. travnja, a Prvorođeni 15. travnja, sad, ako netko to želi osporiti - dopuštamo. Što se tiče cjelokupnog ponašanja Drugorođene, ona još samo povremeno vrišti i baca se na pod kad nije po njezinom, ali to je rijetko - samo kad smo u žurbi i onda kad smo okruženi s puno ljudi.
    Vrlo često kad se baci na pod više ne želi ustati, a izgovor je da ne može hodati jer ju boli koljeno!
    Zaključak je da se ne trebamo žuriti i da se sljedeće 2-3 godine ne trebamo izlagati po trgovačkim centrima jer tamo ima najviše onoga što Drugorođena želi, a s obzirom na tu bol u koljenu, nije ni preporučljivo da previše hoda-posebno pored dućana s igračkama!

    Ad. 3) O utjecaju recesije i ekonomske krize na našu obitelj kratak, ali snažan, osvrt dao je Bolji Polovac. Kao glava obitelji, on ima najbolji uvid u našu financijsku situaciju. Njegov kratki osvrt je glasio: " Još uvijek smo na granici socijale, na sreću, ni ove godine nismo prešli tu granicu, a što će biti u sljedećoj-vidjet ćemo!"
    Točka je time iscrpljena.

    Ad. 4) Pod točkom Razno svatko od nas je napisao pismo Djedu Mrazu (umjesto Drugorođene pismo je napisao Prvorođeni jer je on, ipak, đak prvak!) ; zatim smo izrazili zadovoljstvo nicanjem pšenice koju smo posijali i otvorili smo temu kućnih ljubimaca. Prvorođeni želi mačku (??), Drugorođena i ja smo složne u tome da želimo psa, a Bolji Polovac je, s obzirom na cjelokupnu situaciju oko nas i točku pod rednim brojem 3, izjavio da bi bilo najbolje da nabavimo kravu.
    Time bismo, obrazložio je svoju tezu, znatno uštedjeli i popravili kućni budžet jer trošimo dosta mlijeka. Mama Robot, vidno uzrujana, jer je Bolji Polovac djelovao dosta ozbiljno, odmah se ogradila od mužnje spomenute krave, s obzirom na to da je sve išlo u tom smjeru.
    Da bi se situacija malo smirila zamoljen je Prvorođeni kao svježa, glazbena nada naše obitelji, da otpjeva jednu pjesmicu koju je naučio na zboru.

    Ad. 5) Zaključak:
    Zaključeno je da smo, kao obitelj, zadovoljni 2011. godinom, jer nismo prešli rub socijale, nismo odustali od škole nego dapače, u školi smo s pjesmom na usnama. U duhu toga da uvijek može bolje i da se moramo truditi - odrekli smo se samo žurbe i šetnje trgovačkim centrima (ali samo dok nam ne prođe ta bol u koljenu!), a razmišljamo i o nabavljanju krave, da ne bismo- takvi kakvi jesmo – prešli rub!

    Sretan vam i veseo Božić i Nova godina!

    Mama Robot gdješto znana kao Draženka Robotić

    Autor:  
    Dob:  
    Postavila:  
    Datum:  
  • Mars u Veneri, mi u banani...

    Sve je bilo podnošljivo, dok prije nekoliko dana Mars nije ušao u Veneru. A kad vam je Mars u Veneri, onda dolazi do sukoba. Na svim poljima. U ljubavi, u obitelji, na poslu i naruši vam se zdravlje, a o prilikama tjedna neću ni govoriti. Naravno, nisam baš odmah povjerovala horoskopu koji sam pročitala u respektabilnim tjednicima, dok nisam shvatila da sam doista sa svima u sukobu!


    Sukobi ineresa i sukobi "usitno"
    S Prvorođenim i Drugorođenom sam se sukobljavala „usitno“ i tu su se posljedice mogle lako sanirati, ali sukobi s Boljim Polovcem, e, to su bili pravi sukobi interesa.
    Odmah sam znala da sa mnom nešto ne štima i da taj Mars može biti opasan.
    Poslije sam vidjela da su i neke televizijske zvijezde u sukobu interesa pa sam se malo smirila...
    Naime, ni sama ne znam kako se dogodilo da smo Bolji Polovac i ja, svakodnevno, sada više nego prije, dolazili u sukob zbog različitih interesa. Boljeg Polovca je interesiralo kako smanjiti troškove u kućanstvu, a mene je interesiralo kada ćemo, konačno, kupiti novi tepih za dječju sobu, lampu Prvorođenom, a i police za slikovnice Drugorođenoj. Taj sukob je kulminirao kad sam se totalno zagrijala za jednu prekrasnu, unikatnu fotelju koju bismo mogli staviti u dnevnu sobu baš na ono mjesto uz prozor, a Boljeg Polovca je, s druge strane, puno jače interesiralo što ćemo s one tri fotelje koje smo kupili prošle zime.
    Treća fotelja?! Da, i?
    Kako, što ćemo? Nisam razumjela što želi reći - pa uvijek ih možemo pokloniti nekome, fotelje su uščuvane! Nešto ti se svidi u trenutku, to kupiš pa kad ti se više ne sviđa, kupiš novo! I ta je teorija sukob produbila, došli smo skoro do dna...Kažem skoro, jer uvijek može biti gore!
    Sve se totalno rasplamsalo i postalo ozbiljno, kao kod onih zvjezdano - političkih aktera, u trenutku kad me je počela interesirati moda jesen/zima tekuće godine. Trebali su mi pod hitno modni detalji da si osvježim život...Silno sam se zainteresirala za modne časopise i naslove tipa: 5 vrućih modnih trendova za jesen/zimu 2011/2012. Jeste li spremni za kožne suknje, hlače u ludim bojama, pončo, haljine s velikim prorezom i fatalnu kombinaciju bijele košulje i crnih hlača (ili suknje)?
    I s tobom, osim u teatar...
    Naravno da sam spremna, ali kako objasniti BP-u (čitaj:Boljem Polovcu) da nije smak svijeta ako pola kućnog budžeta ode na odjevne predmete. Pa, kad ću pratiti modne trendove ako ne sada? Osim toga, svaka žena koja imalo drži do sebe ima barem jednu fatalnu kombinaciju u svojem ormaru. BP-u bi trebalo biti u interesu da slijedim modne trendove. Još bi samo trebalo da njega i djecu sramotim uokolo hodajući s, na primjer, maramom na glavi, kao da nemam novaca za frizera...samo jednom se živi; pogledaj koliko radim pa moram se malo nagraditi...Svi ovi argumenti nisu pomogli da Bolji Polovac promijeni interes, a njegov je interes bio, potrošiti što manje novca na ono što nije neophodno jer dolaze još teža vremena!
    I kako, sad, da ne dođemo u sukob interesa. Naravno, da su njegovi argumenti snažniji, njegovi interesi važniji, ta rečenica o teškoći svakodnevnog življenja uzdrmala bi svaku kućanicu, domaćicu, majku pa je uzdrmala i mene, toliko željnu modnih dodataka.
    ... pusti, pusti modu
    S nostalgijom sam se prisjećala onih Lewisica, Martensica, Kikersica, kostimića, Starki visokih i niskih u svim bojama direktno iz Trsta – ko prava lutkica iz Čolićeve pjesme; malih crnih haljina, marama, torbi u svakoj boji ovisno o prigodi, kupovine bez ograničenja i objašnjavanja...i znala sam da je BP u pravu. Vremena su takva kakva jesu i kad čovjek bolje razmisli meni zapravo ništa od navedenog nije bilo neophodno!!
    I što sad?! Spoznaja da je BP apsolutno u pravu bacila me u očaj! Prvo, zato, jer sam morala priznati da je u pravu i jer sam shvatila da nam kućni budžet stoji na klimavim nogama; drugo, zato jer neću, već ko zna koju zimu za redom, kupiti novitete za nadolazeću sezonu i onda i zato, jer me sve to tako resko spustilo na zemlju i postala sam svjesna činjenice koliko je velik i nepremostiv jaz između mojih želja i mogućnosti --- tješila me samo činjenica da nisam jedina!
    Naravno da sam se durila i da BP i ja nismo pričali nekoliko dana, i u toj komornoj atmosferi nije mi preostalo drugo nego stisnuti zube i čekati da Mars izađe iz Venere i da vlast preuzme Jupiter!
    Jer sve ja bilo jasno ko dan, dok god vlada Mars nšta od mode u mojem životu!

    Uvijek Vaša Mama Robot Draženka Robotićdrobotic.roboti@gmail.com

    Autor:  
    Dob:  
    Postavila:  
    Datum:  
  • Mama po prilagođenom programu


    5. rujna, ponedjeljak - Dan prvi

    Danas je bio lijep i sunčan dan. Kao stvoren da otpočne školovanje našeg Prvorođenog. Ja sam se stvarno veselila pa mi nije jasno zašto se njemu nije išlo.
    Na priredbi za prvašiće Prvorođenom je bilo jako vruće i nadam se da nitko nije primijetio da se usred priredbe pokušao izuti jer su ga tenke dodatno grijale. A ja sam baš u subotu Boljeg Polovca nagovorila da mu kupimo nove tenke, nema veze što su stare ok, ali ne može bilo kakav u školu.
    Hvala Bogu pa su u tom trenutku počeli dijeliti balone i spriječili da mali trči okolo bos. U stilu mojeg Prvorođenog, u razredu, na zajedničkom skupu djece i roditelja, zdušno je kopao nos!
    Nisam ni slušala učiteljicu koja je davala informacije samo sam mu pokušala na sve načine dati znak da prestane prstom ulaziti u tu nosnicu. Ali nije me ni pogledao.
    U sebi sam izgovorila 50 puta:“ Sve je u redu, sve je u redu, sve je u redu…“.
    Danas je i moj prvi dan vođenja dnevnika po preporukama iz knjiga za podizanje samopouzdanja i sreće u životu.

    6.rujna, utorak - Dan drugi
    I današnji je dan bio sunčan. Od jutra sam nosila glavobolju na ramenima, a znala sam da me čeka i roditeljski sastanak koji ne smijem propustiti, pa sam se hrabro držala.
    Sve do trenutka dok Prvorođeni nije došao iz škole vidno uzrujan jer su svi u školi imali torbu osim njega.
    Za sve sam ja kriva jer jučer dok sam gledala kako on kopa nos nisam čula učiteljicu da je rekla da donesu torbu bez obzira što ne nose sve knjige nego samo neke.
    Pa sam ja djetetu dala manji ruksak kad ne nosi sve knjige da si olakša. Pa, baš mu i nisam ništa olakšala.
    U tom se trenutku moja glavobolja razuzdala pa je Bolji Polovac otišao na roditeljski sastanak. Morala sam zadržati optimizam pa sam izgovorila u sebi 104 puta: „ Sve će biti dobro, sve će biti dobro, sve će biti dobro… Dnevniče, ti me poznaješ, je l da da će sutra baš sve biti dobro?!

    7.rujna, srijeda - Dan treći
    Danas je bio sunčan dan uz malo oblaka. Prvorođeni je ujutro izjavio da ne bi više išao u školu, a Drugorođena je u vrtiću plakala gorko i neobuzdano kao da je na privikavanju, kao da nema iza sebe dvije i pol godine vrtićkog staža.
    Neprestano sam u sebi ponavljala:“ Sve će biti dobro, sve će biti dobro, ja sam smirena i sigurna osoba.“ Vraćajući se s posla veselila sam se kućnoj atmosferi u kojoj će me djeca zagrliti na vratima, a onda će mi jedan po jedan ispričati što im se danas događalo. (Računala sam na opsežniji izvještaj od Prvorođenog!!).
    Kod kuće su me dočekali u suzama jer je Prvorođeni u školi uzeo, zabunom, tenke nekoj djevojčici, a tenke su iste ko njegove i tu je došlo do problema koje je riješio Bolji Polovac, ali dijete se, ipak, uznemirilo.
    Tenke nisam označila imenom i prezimenom pa ih nije mogao raspoznati, ni papuče nisam označila, ni torbu za sport!
    Otišla sam u kupaonicu ponavljajući u sebi 104 puta:“ Sve će biti u redu, sve će biti u redu, sve će biti u redu, ja sam sigurna, stabilna i smirena osoba!“

    8.rujna, četvrtak - Dan četvrti
    Danas je bilo oblačno sa ponekim izlaskom sunca iza oblaka. Nekako mi je bilo teško i sparno od jutra. Ipak, trudila sam se biti optimistična. Drugorođena je kad sam ju ostavila u vrtiću gorko plakala i ima već danima neke čudne „ispade“, a jedino mi pada na pamet da je ljubomorna na to što se ipak više posvećujemo Prvorođenom, ako ništa drugo; susjedi, bake, stric, tetka, sestrična, kumovi i bliži rođaci i prijatelji barem su jednom u ova dva dana pitali kako je đak prvak.
    Valjda se Drugorođena osjetila zapostavljenom. Prvorođeni je, pak, zaželio spavati s mamom, kao bio bi mala beba, ne bi išao u školu nego bi bio mali. Oblio me hladan znoj i odmah sam ponovila, doduše samo 50 puta: „Sve će biti dobro, sve će biti dobro, sve će biti dobro, ja sam sigurna i smirena osoba…“
    Bolji Polovac je riješio situaciju i pozvao Prvorođenog na „muški“ razgovor, što je dječaku bio štos pa se vrlo brzo zaboravio ovaj mali infantilni detaljčić.
    Mislim, nije mi jasno! Pa danas sam mu dala torbu i obilježila stvari??!!

    9. rujna, petak - Dan peti
    Danas je bio lijep dan. Od jutra sam mantrala i ponavljala one riječi za smirenje i samopouzdanje i sve je išlo glatko.
    Malo je Prvorođeni pomutio dan jer je bio opet vidno uzrujan i to samo zato jer mu nisam u torbu stavila radnu iz matematike pa su na satu svi rješavali radnu osim njega.
    Ja sam opet mislila, da mu ne otežavam, pa sam mu stavila iz svih predmeta po rasporedu samo udžbenike bez radnih. Opet je situaciju riješio Bolji Polovac koji je smireno razgovarao s mališanom i objasnio mu da svi griješimo i da se to svakom može dogoditi pa je dječak-đak prvak riješio radnu doma da ne bi bio u zaostatku.

    10. rujna, subota - Dan šesti 
    Od jutra je bilo sunčano, iako smo tek poslije podne izašli u šetnju. Do izlaska sam odrađivala kućanske poslove i pospremala stvari koje je u igri Drugorođena izvukla. Za to je vrijeme Prvorođeni rješavao prvu stranicu početnice koju su odrađivali jučer u školi, a on ju nije imao.
    Ja sam mu slagala stvari i mislila sam da je dovoljno da stavim samo udžbenik bez radne, pa je bio u školi bez početnice.
    Nije burno reagirao kad mi je pričao da jedini nije imao na satu P kao početnica. Na sve se čovjek navikne!
    Ja sam zaključila da mi ova self-help literatura baš i ne ide jer sam i ponavljala sve će biti u redu, bila sam optimistična i pisala dnevnik cijeli tjedan, a eto koliko sam gluposti napravila.

    11. rujna, nedjelja - Dan sedmi

    Dan baš i nije nešto! Čitam izvrstan, napet i krvav krimić!
    Prvorođeni za sutra sam, po rasporedu, priprema knjige za školu!

    Napisala Draženka Robotić alias Mama Robot
    drobotic.roboti@gmail.com

    Autor:  
    Dob:  
    Postavila:  
    Datum:  
« »