Vikend na naš način

0
60

Kako kod nas tata Krunić diktira ritam kasnim ustajanjem, a i kasnim lijeganjem, nije nam dugo trebalo da i Roko, a na kraju i ja (jer ipak pametniji popušta) prihvatimo takav dnevni ritam. Rijetko ćete nas uspjeti izvući iz kreveta prije 10, da ne spominjem one bezobrazno duge faze spavanje kao danas do podne.
Mogli bi reći da je kriv bio onaj poštar što je zvonio jutros u 8:30 ili pak sinošnji izlazak u grad koji je rezultirao Rokovim sortiranjem dojmova do dobra 3 sata ujutro. Na što se god vadili kod nas su roletne spuštene dok pošteni Nijemci ne dođu kući u pauzi skuhati ručak.
Subotu smo lagano u istom ritmu počeli, ne valja unositi neke stresne promjene samo zato što je vikend... Ne treba nama stresa više nego nam ga serviraju kroz vijesti i administracijske poslove.
Roko i tata Krunić su nakon doručka po nekom skoro američkom vremenu otišli u istraživanje parkića oko kuće, trebalo je provjeriti jesu li možda narasli tobogani ili pak Roko.. a i konje u obližnjoj konjušnici je trebalo obići.
Oko 5 poslije podne smo nakon dobre zeljanice (da ne moramo žuriti u kupovinu, pa kući natrag praviti ručak pod stresom) otišli obići Sirijske medvjede koji se nalaze na ulazu u Zoo u Heidelbergu, za ulazak u park već je dobrano bilo kasno.
Nakon detaljnog analiziranja pet velikih medvjeda i dvije patuljaste lisice Roko je dobio i priliku pregledati patke i guske na heidelberškoj glavnoj livadi iliti po njemački Neckarwiese. Nakon toga klasika subotnje večeri, kupovina spize i Rokovo preslagivanje staklenih tegli po supermarketu dok mama jurca okolo s popisom i kolicima.
Nedjelju smo proveli lijepo... Onako lagano, u slow motionu. U Heidelbergu traje Weihnachtsmarkt, Božićni sajam. Kiša je malo roskala, ali nas to nije spriječilo da pogledamo male ponije koji su uporno đihali djecu u krug dok je mali debeli Talijan puckao bičem...
Meni ih je bilo žao, ali su Roku bili zanimljivi, premali je još da se bavi takvim mislima, imat će vremena u životu za to. Bio je fasciniran svim mogućim svjetlima velikog vrtuljka, tradicionalnog detalja njemačkih božićnih sajmova. Kupili smo jednu drvenu igračku, slagalicu po bojama i oblicima. To je moj tip igračaka. Prošetali se ulicama strogog centra koje su okupirali štandovi svake vrste i mirisali začine, kuhano vino, gumene bombone, biljne bombone i ostale mješavine što su nas mamile sa svih strana.

Uz miris kuhanog vina osmijehom vas pozdravlja vaša

dipl. kućanica

Prethodni članakOni dani u mjesecu
Sljedeći članakBlagdani u Heidelbergu