Vitez Viktor - novi čovjek

0
59

Danas je nedjelja, 6. svibnja 2012. godine. Dok ja u svojoj glavi sabirem događaje od proteklih nekoliko tjedana, moj mladac preko puta mene, za istim stolom piše lektiru ''Čudnovate zgode šegrta Hlapića''.
Gosti, suđe i vedrina
Oko mene sve kao da se vrti na nekom ludom vrtuljku, u glavi čujem svoje misli, i riječi dobrih ljudi i Nou dok me ispituje o Ivani Brlić Mažuranić i pjesmu koja svira na radiju.
Pogledom prelazim preko našeg novog stana u koji smo se doselili vikend prije tri tjedna.
Saša je u dnevnoj, odmara uz neki sladunjavi film na TV-u. Gosti su se nedugo razišli, ali njihova vedrina i energija ostaje u zraku još danima.
Velika tura suđa je već oprana, još je ostao manji dio, ali to ću malo kasnije... Zadovoljna sam, i uz cijelu tu buku u mojoj glavi, osjećam se ugodno i smireno, jer danas je veliki dan!!
Danas je Noah imao prvu pričest. Prekrasan veseli događaj, sunčan dan, hrpa dječice u bijelim haljinama kao anđelčići! Svi su si važni i ponosni zbog današnjeg velikog dana, ali i vidno uzbuđeni i nervozni kao pred svaki veliki trenutak u njihovim malim životima.
Kuma po mjeri djeteta
Tri vikenda prije današnjeg bio je još veći i još važniji dan. Noah je kršten. S obzirom na sve okolnosti zbog kojih nije kršten kao beba, i on i ja smo smo to sada proživjeli na posebno emotivan način. Njegova svjesnost cijelog čina me je jako iznenadila.
Prvo i najbitnije, sam je izabrao svoju kumu. Šta reći, k'o da ju je majka birala!!
Kažu mudri i stari ljudi da je najvažnije u životu djetetu izabrati dobre kumove, jer nedao Bog da se roditelju nešto desi, kumovi su ti koji preuzimaju brigu o djetetu kao da je njihovo. Naša Mare je bila prvi, jedini i pravi izbor, bez sumnje. A kako tek slatko vikne za njom sa balkona kad ju prati pogledom prema stanici ''Kumooooo!!''. Zvoni cijela ulica od djetetovog zadovoljstva!!
Kako je Noah postao Viktor (i druge priče o uspjehu)

Drugo i ni malo manje bitno bilo je krsno ime. Mama i ja smo imale svakakvih prijedloga, Melkior, Bartol, Gašpar.... Napravili smo malu prezentaciju i svako ime objasnili zašto baš to, popričali sa njim i poslušali i njegovo mišljenje. Noah je izabrao Viktor. Savršeno!! Ima neku posebnu snagu i energiju. Njemu se jako svidjelo pa me čak pitao ''Mama sada kad to postane službeno i po zakonu, hoću li se smjeti drugima predstavljati kao Viktor?''.
I tako se sada moje djete zove Noah Viktor, a tako mu stoji i na prvom ''službenom i po zakonu dokumentu'', krsnom listu.
Mama, zašto plačeš?
I onda dolazi ono najvažnije, samo krštenje. U cijelom tom pripremnom razdoblju često mi je postavljao pitanje ''Zašto me nisi krstila kad sam bio beba, kao što su se druga djeca krstila?!''. Nisam imala neki konkretan odgovor ni onda ni sada. Vjerojatno je to tako moralo biti, vjerojatno sve u životu čeka svoj pravi trenutak, pa tako i krštenje.
Na samoj misi isplakala sam rijeku suza, naravno od radosti, a on je zbunjen gledao u mene i šaptao ''Zašto plačeš mama!? Marija, zašto mama plače!?''. Svašta, umjesto da se kontroliram i budem sretna i vesela, ja plačem k'o kišna godina.
A kad me dirnulo to sve, pripreme, dolasci u crkvu, naše časne ''pčelice'' i njihova velika srca, velečasni Antun koji je u jednom trenutku izgovorio ''...Od danas i Vi Boga možete zvati svojim ocem...'', i sva sila dječice koja su se skupila u crkvi da vide svoga prijatelja, i njegove velike plave oči koje izbezumljeno svijetlucale ispred blijedog svjetla svijeće.
Izgledao je kao neki dječarac kojega će upravo proglasiti vitezom! Mojim vitezom... Ponosan, uplašen, zbunjen, sretan...
Poslije smo imali slavlje, čak smo otišli i na izlet, nije bilo onako kako smo zamislili, ali na kraju, kada se podvuče crta, ovoga dana ćemo se sigurno zauvijek sjećati sa osmjehom na licu i toplini u srcu.
Najljepši dan u životu
Kada se za koji dan sve stišalo, jednu večer prije spavanja, kada smo ja i moj vitez ostali sami, prije nego je utonuo u san pitala sam ga:
-Ljubavi, pa nisam uopće stigla tebe pitati kako je to sve skupa tebi bilo, cijeli taj prekrasni dan?
-To mi je naljepši dan u životu!
-A kako si se osjećao tada, kako se sad osjećaš?
-K'o novi čovjek. Ništa me više ne brine, zbog ničeg se više ne živciram. Osjećam se kao da klizim po ledu!
Hrabri vitez Viktor utonuo je u san sretan i zadovoljan, kao potpuno novi čovjek!!

Napisala Monika Toroman 

Prethodni članakJa sam Anđeo bez krila
Sljedeći članakNjega više nema...